Prosinac je mjesec u kojem svi glumimo da imamo sve pod kontrolom. U stvarnosti? Jurimo između obaveza, gužvi, školskih priredbi, posla, liste poklona i vlastitog umora. U novoj epizodi podcasta razgovaramo iskreno o tom osjećaju stalnog kašnjenja i pritiska da sve mora biti završeno baš sada, u dvanaestom mjesecu.

Ništa ne smije ostati za siječanj. I uz to mora biti čarobno!

Dotaknule smo se i roditeljskih dilema koje posebno isplivaju pred kraj godine: treba li djecu “nagrađivati” skupim putovanjima, skijanjem i velikim poklonima ako školska godina nije bila baš sjajna? Gdje je granica između motivacije i kupovanja mira? I što kada se osjećaj krivnje sudari s realnim umorom i financijama?

Ova epizoda nije vodič za savršeni prosinac, nego prostor za normaliziranje kaosa, preispitivanje očekivanja i priznanje da je u redu ne stići sve. Ako i vi u prosincu balansirate između želja, obaveza i vlastitih granica — ova epizoda je za vas.

p.s. - Ono što nećete naći u ovoj epizodi je recept za božićnu čaroliju, kolače bilo kakve vrste ili savršene dekoracije u skupim odjevnim kombinacijama. You have been warned.

U novoj epizodi pričamo o onim trenucima kad smo na rubu ivice margine. Kada nas sve iritira i svi fitilji su izgorili, ali duboko znamo da nije problem u svijetu oko nas, nego u našoj iscrpljenosti. Govorim o malim pukotinama kroz koje se svakodnevno rasipamo - o brigama, obavezama, tuđim emocijama, mikrostresovima. Dok na kraju ostane samo mrva energije i puno nervoze.

Zašto nam se to događa? Kako to prepoznati prije nego planemo na krivu osobu? I što možemo napraviti da se ponovno sastavimo, bar malo?
Ovo je epizoda za sve koji imaju osjećaj da se drže skupa samo na dobroj volji i jednoj štipaljci.

Samo bez panike — nismo užasne. Samo mrtve umorne.

Ovo je epizoda o temi o kojoj se nikad ne priča. I jedinoj temi o kojoj bismo zapravo svi trebali razgovarati.

Ne brinite, ne ulazimo u horor žanr. Ovo je samo Samo bez panike specijal o smrti, ali onako kako mi to znamo: iskreno, duhovito, bez misteriozne glazbe i bez ikakvog mračnjaštva.

Samo život, skroz do kraja.

Bez tabua, bez knedle u grlu, ali sve napismeno!